3i Filozofija uvođenja promjena

[ i ] Identifikacija: Gdje smo i kuda želimo stići?

Prije svakog rješenja moramo si odgovoriti na pitanje što stvarno želimo dostići. Kakva će biti naša pozicija po završetku aktivnosti? Što je zaista važno? Zapravo, naše svakodnevne motive trebali bismo postaviti u širi okvir ostvarivanja vizije cjelokupne organizacije.

Temelj za planiranje rješenja je raskorak između željenog i stvarnog stanja. Stoga je prije planiranja potrebno što objektivnije istražiti kakvo je stanje i koji ga ključni faktori uzrokuju. Plan zato mora poštivati ciljeve radne okoline, ali i resurse koje imamo na raspolaganju.

[ i ] Implementacija: Kako s ljudima ostvariti planove?

Ljudi na promjene često reagiraju otporom. Što je veća planirana promjena, možemo očekivati veći otpor. Promjenama zato moramo inspirirati ljude, pridobiti ih na svoju stranu, i planirati takve promjene koje će uravnotežiti interese ljudi i njihove organizacije.

Projekte pokrećemo kako bismo implementirali i ostvarili promjene. Kako bi što bolje uveli promjene, moramo pažljivo provoditi i korake koji im predhode: uspostaviti nove organizacijske sisteme, te osposobiti rukovoditelje i djelatnike za njihovo korištenje.

Implementacija je trenutak istine u projektu, jer je pored unaprijed poznatih problema i planiranih rješenja potrebno savladati i sve nepredvidive poteškoće i komplikacije.

[ i ] Integracija: Što je potrebno za trajni razvoj?

Ljudi naginju tome da se, kad pritisak popusti, vrate u staru kolotečinu. Nakon uvođenja promjena potrebno je još uvijek pažljivo pratiti što se događa s novouvedenim sustavima i rješenjima. Promjene je potrebno pratiti i podržavati sve dok ne postanu dio naše organizacijske kulture – našega načina djelovanja. Zbog uložene energije i vremena a još više zbog propuštanja potrebnih poboljšanja u poslovanju, bila bi prava šteta kada bi novi uspostavljeni procesi jednostavno zamrli.